Address https://gelex.eu/eli/EU/act/2020/526@2020-04-15/hr

Contents

1. Preamble
2. Članak 1.

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2016/1037 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. o zaštiti od subvencioniranog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske unije, a posebno njezin članak 15. i članak 24. stavak 1.,

budući da: Postupak

(1) Komisija je 17. ožujka 2016. donijela Provedbenu uredbu (EU) 2016/387 o uvođenju konačne kompenzacijske pristojbe na uvoz cijevi od duktilnog lijevanog željeza (poznato i kao sferoidno grafitno lijevano željezo) podrijetlom iz Indije (sporna uredba).

Presuda Općeg suda Europske unije

(2) Društvo Jindal Saw Limited (Jindal) i njegov povezani uvoznik, društvo Jindal Saw Italia SpA (zajedno: podnositelji zahtjeva), osporavali su spornu antisubvencijsku uredbu pred Općim sudom. Opći sud donio je 10. travnja 2019. svoju presudu u predmetu T-300/16 u pogledu sporne uredbe (presuda).

(3) Opći sud utvrdio je da je izračunom iznosa koristi za društvo Jindal koja proizlazi iz opskrbe željeznom rudom uz manju naknadu od primjerene prekršen članak 6. točka (d) osnovne antisubvencijske uredbe koja je bila na snazi u razdoblju početnog ispitnog postupka (osnovna antisubvencijska uredba). Konkretno, Opći sud presudio je da su troškovi prijevoza koje je društvo Jindal stvarno snosilo za prijevoz iz rudnika do svoje tvornice u Indiji bili viši od onih koje je Komisija uzela u obzir u izračunu prosječne kupovne cijene željezne rude u Indiji. Prema stajalištu Općeg suda, takva razlika u troškovima prijevoza znači da je cijena po kojoj društvo Jindal nabavlja željeznu rudu na indijskom tržištu zapravo bila viša od prosječne kupovne cijene koju je Komisija koristila za određivanje visine naknade, što je neizbježno utjecalo na korist koja se mogla dodijeliti tom proizvođaču izvozniku. U skladu s time, Opći sud utvrdio je da je Komisija prekršila članak 3. stavak 2. i članak 6. točku (d) osnovne antisubvencijske uredbe (pogrešnim nasumičnim odabirom određenih elemenata u troškovima isporuke društva Jindal za izračun standardnog prosječnog troška prijevoza) te članak 15. stavak 1. treći podstavak osnovne antisubvencijske uredbe (utvrđivanjem kompenzacijske pristojbe na razini koja je viša od subvencija protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere).

(4) Opći sud utvrdio je i da je Komisija pogriješila u izračunima sniženja cijena kad je riječ o podnositeljima zahtjeva. Komisija je u ovom predmetu, s jedne strane, u pogledu industrije Unije, uzela u obzir ili cijene proizvodnih subjekata na razini franko tvornica, kada su oni izravno prodavali nezavisnim kupcima, ili cijene prodajnih subjekata na razini franko tvornica. S druge strane, u pogledu prodaje društva Jindal na tržištu Unije, Komisija je kao početnu cijenu za dobivanje usporedive cijene pri isporuci u EU-u koristila izvoznu cijenu kako je ona izračunana u kontekstu utvrđivanja dampinške marže (dakle, izuzimanjem prodajnih, općih i administrativnih troškova te dobiti povezanih prodajnih subjekata društva Jindal u EU-u). Prema stajalištu Općeg suda, stavljanje proizvoda na tržište koje ne provodi izravno proizvođač, već se ono odvija preko povezanih prodajnih subjekata, podrazumijeva postojanje troškova i profitne marže koji su svojstveni tim subjektima, tako da su cijene koje su oni naplaćivali nezavisnim kupcima općenito više od cijena koje su naplaćivali proizvođači u svojoj izravnoj prodaji takvim kupcima pa se stoga one ne mogu izjednačiti s potonjim cijenama. Stoga je Opći sud smatrao da je, time što je radi usporedbe cijena obavljene u okviru izračuna sniženja cijena izvršila izjednačavanje između cijena koje su prodajni subjekti naplaćivali nezavisnim kupcima i cijena koje su proizvođači naplaćivali u svojoj izravnoj prodaji takvim kupcima, i to samo u pogledu istovjetnog proizvoda industrije Unije, Komisija za taj proizvod uzela u obzir cijenu koja je uvećana i stoga nepovoljna za društvo Jindal Saw, koje je većinu svoje prodaje u Uniji obavljalo preko prodajnih subjekata. Prema stajalištu Općeg suda, to je bila pogreška u izračunavanju sniženja cijena predmetnog proizvoda jer izračun sniženja cijena nije bio izvršen usporedbom cijena na istoj razini trgovine. Stoga je Opći sud utvrdio pogrešku jer je Komisija oduzela troškove prodaje i dobit povezanih prodajnih subjekata društva Jindal u Uniji od prodaje prvom nezavisnom kupcu, dok troškovi prodaje i dobit povezanih prodajnih subjekata industrije Unije nisu bili oduzeti od prodajnih cijena koje industrija Unije naplaćuje prvom nezavisnom kupcu. Opći sud smatrao je da te dvije cijene nisu simetrično uspoređene na istoj razini trgovine.

(5) Stoga je Opći sud utvrdio da je Komisija prekršila i članak 8. stavak 1. osnovne antisubvencijske uredbe. Budući da se na sniženju cijena, kako je izračunano u spornoj uredbi, temelji zaključak da šteta za industriju Unije potječe od uvoza predmetnog proizvoda, Opći sud utvrdio je da je i postojanje uzročno-posljedične veze između subvencioniranog uvoza i štete za industriju Unije, kao nužan uvjet za uvođenje antisubvencijske pristojbe u skladu s člankom 8. stavkom 5. osnovne antisubvencijske uredbe, moglo biti dovedeno u pitanje.

(6) Nadalje, Opći sud utvrdio je da se ne može isključiti da bi u slučaju da je sniženje cijena bilo ispravno izračunano, marža štete za Unijinu industriju bila utvrđena na razini nižoj od razine stope subvencije. Međutim, u tom slučaju, u skladu s člankom 15. stavkom 1. trećim podstavkom osnovne antisubvencijske uredbe, iznos kompenzacijske pristojbe trebao bi biti smanjen na stopu dostatnu za uklanjanje navedene štete.

(7) S obzirom na prethodno iznesena razmatranja, Opći sud poništio je spornu uredbu u dijelu u kojem se ona odnosi na društvo Jindal Saw Limited.

Provedba presude Općeg suda

(8) U skladu s člankom 266. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) institucije Unije dužne su poduzeti potrebne korake kako bi postupile sukladno presudi Suda. U slučaju poništenja akta koji su donijele institucije Unije u kontekstu upravnog postupka, kao što je to antisubvencijski ispitni postupak u ovom slučaju, postupanje u skladu s presudom Općeg suda sastoji se od zamjene poništenog akta novim aktom, iz kojeg je uklonjena nezakonitost koju je utvrdio Opći sud.

(9) U skladu sa sudskom praksom Suda, postupak zamjene poništenog akta može se nastaviti u točki u kojoj je došlo do nezakonitosti. To konkretno znači da, ako se poništi akt kojim se zaključuje neki upravni postupak, to poništenje ne utječe nužno na pripremne akte, kao što je pokretanje antisubvencijskog postupka. Primjerice, ako se uredba kojom se uvode konačne kompenzacijske pristojbe poništi, to znači da je taj postupak i dalje otvoren jer je samo akt kojim se taj postupak zaključuje prestao biti dijelom pravnog poretka Unije, osim ako je do nezakonitosti došlo u fazi pokretanja postupka. Nastavak upravnog postupka ponovnim uvođenjem kompenzacijskih pristojbi na uvoz koji je proveden tijekom razdoblja primjene poništene uredbe ne može se smatrati suprotnim pravilu o zabrani retroaktivnosti.

(10) U ovom predmetu Opći sud poništio je spornu uredbu u dijelu u kojem se ona odnosi na društvo Jindal Saw Limited na temelju činjenice da je Komisija, u pogledu opskrbe željeznom rudom, pogrešno izračunala iznos subvencije od koje je društvo Jindal imalo koristi te činjenice da je počinila pogrešku pri utvrđivanju postojanja znatnog sniženja cijena. Zbog potonje pogreške analiza uzročnosti i marža štete mogle bi biti nepouzdane.

(11) Nalazi iz sporne antisubvencijske uredbe koji nisu osporeni ili koji su bili osporavani, ali je to Opći sud odbacio ili nije ispitao, te stoga nisu doveli do poništenja sporne uredbe, i dalje su u potpunosti valjani.

(12) Na temelju presuda Općeg suda u predmetu T-300/16 od 10. travnja 2019., Komisija je odlučila putem Obavijesti (Obavijest o ponovnom pokretanju postupka) djelomično ponovno pokrenuti antisubvencijski ispitni postupak u vezi s uvozom cijevi od duktilnog lijevanog željeza (poznato i kao sferoidno grafitno lijevano željezo) koji je doveo do donošenja sporne uredbe te nastaviti ispitni postupak u točki u kojoj je došlo do nepravilnosti. Ponovno pokretanje postupka bilo je ograničeno na provedbu presude Općeg suda u pogledu društva Jindal Saw Limited.

(13) Nakon toga, Komisija je 22. srpnja 2019. odlučila uvesti obvezu evidentiranja uvoza određenih cijevi od duktilnog lijevanog željeza (poznato i kao sferoidno grafitno lijevano željezo) podrijetlom iz Indije, a koje proizvodi društvo Jindal Saw Limited, te je zatražila od nacionalnih carinskih tijela da pričekaju objavu relevantne provedbene uredbe Komisije kojom se ponovno uvode pristojbe prije nego što donesu odluku o zahtjevu za povrat i otpust kompenzacijskih pristojbi ako se one odnose na uvoz društva Jindal Saw Limited (uredba o evidentiranju).

(14) Komisija je zainteresirane strane obavijestila o ponovnom pokretanju postupka i pozvala ih da iznesu svoje primjedbe.

Primjedbe zainteresiranih strana

(15) Komisija je zaprimila primjedbe industrije Unije i dvaju proizvođača izvoznika.

(16) Kad je riječ o izračunu subvencije, podnositelj pritužbe (SG PAM) podsjetio je na to da je Opći sud utvrdio samo da je Komisija precijenila korist koja je dodijeljena društvu Jindal u pogledu kupnje željezne rude uz manju naknadu od primjerene zbog pogrešne procjene troškova prijevoza, pri čemu je Opći sud u ostalim pitanjima prihvatio obrazloženja Komisije i odbacio sva ostala osporavanja. Stoga se, u svrhu provedbe presude, od Komisije zahtijevalo samo da ponovno procijeni troškove prijevoza radi ponovnog izračuna predmetne koristi.

(17) Društvo Jindal tvrdilo je da Komisija ne može naložiti nacionalnim carinskim tijelima da ne vrate i/ili otpuste antidampinške pristojbe koje su naplaćene u skladu sa spornom uredbom. Tvrdilo je da je situacija u ovom predmetu različita od situacije iz presude u predmetu Deichmann. Društvo Jindal tvrdilo je i da se pristojbe ne mogu retroaktivno ponovno uvesti. Prema stajalištu društva Jindal, sporna uredba poništena je u cijelosti, što znači da je uklonjena iz pravnog poretka Unije s retroaktivnim učinkom, dok u presudi u predmetu Deichmann nije bilo nikakvih čimbenika koji bi utjecali na valjanost konačne uredbe. Osim toga, društvo Jindal tvrdilo je da nezakonitost koja je utvrđena u pogledu analize sniženja cijena ima za posljedicu nevaženje Komisijine cijele analize uzročnosti. Prema stajalištu društva Jindal to znači da pristojbe u cijelosti nisu trebale biti ni uvedene ni ponovno uvedene, jer je cijela analiza štete i uzročnosti bila pogrešna. Nakon objave je društvo Jindal ponovilo te tvrdnje bez navođenja dodatnih argumenata.

(18) Komisija podsjeća da se, prema ustaljenoj sudskoj praksi, u slučaju kada Sud uredbu kojom su uvedene pristojbe proglasi nevažećom, ne može smatrati da se te pristojbe zakonito duguju u smislu članka 236. Carinskog zakonika te ih nacionalna carinska tijela moraju u načelu vratiti pod uvjetima koji su u tu svrhu propisani. Međutim, Sud je smatrao i da točan opseg proglašenja nevažećim u presudi Suda, a stoga i obveza koje iz nje proizlaze, treba odrediti u svakom pojedinačnom slučaju, uzimajući u obzir ne samo izreku te presude, nego i obrazloženje koje čini njezinu ključnu osnovu.

(19) U ovom je predmetu Opći sud utvrdio pogrešku pri izračunu iznosa koristi u pogledu opskrbe željeznom rudom uz manju naknadu od primjerene. Ta pogreška utjecala je samo na jednu od subvencija protiv kojih su u početnom ispitnom postupku uvedene kompenzacijske mjere (na što se odnosilo 3,91 % od 8,7 % ukupnog ad valorem subvencioniranja). Stoga se zbog te pogreške razina pristojbi nije mogla smanjiti na razinu ispod de minimis pragova.

(20) Nadalje, Opći sud doveo je u pitanje metodu izračuna sniženja cijena u pogledu društva Jindal i njezin učinak na uzročnost te njezin mogući učinak na maržu štete društva Jindal u točkama od 255. do 259. presude. Međutim, zbog tih elemenata nije dovedena u pitanje valjanost svih ostalih nalaza utvrđenih u spornoj uredbi, a koji mogu služiti za potvrdu valjanosti konačnih nalaza Komisije o šteti, kako je dodatno objašnjeno u uvodnoj izjavi 30. U svakom slučaju, čak i da nalazi ponovno pokrenutog ispitnog postupka pokažu da ne bi trebalo ponovno uvesti kompenzacijske pristojbe, carinska tijela imala bi mogućnost vratiti cijeli iznos pristojbi koje su prikupljene od donošenja sporne uredbe.

(21) Nadalje, prema ustaljenoj praksi Suda, člankom 10. stavkom 1. osnovne antidampinške uredbe ne isključuje se mogućnost da se aktima ponovno uvedu antidampinške pristojbe na uvoz koji je izvršen tijekom razdoblja primjene uredbi koje su proglašene nevažećima. Komisija smatra da se ti nalazi jednako primjenjuju na kompenzacijske pristojbe jer se i člankom 16. osnovne antisubvencijske uredbe koja je trenutačno na snazi ne isključuje mogućnost da se aktima ponovno uvedu kompenzacijske pristojbe na uvoz koji je izvršen tijekom razdoblja primjene uredbi koje su proglašene nevažećima. Stoga, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 15. uredbe o evidentiranju, ponovno pokretanje upravnog postupka i moguće ponovno uvođenje pristojbi ne mogu se smatrati protivnima pravilu o zabrani retroaktivnosti. Zapravo, u Obavijesti o ponovnom pokretanju postupka zainteresirane strane, uključujući uvoznike, već su obaviještene o tome da bi sve eventualne buduće obveze proizlazile iz nalaza tog ponovnog ispitivanja. U skladu s time, odbijena je tvrdnja društva Jindal o tome da se pristojbe ne mogu ponovno uvesti na temelju ponovnog pokretanja početnog ispitnog postupka.

(22) Društvo Jindal tvrdilo je i da Komisija, kako bi postupila u skladu s presudom Općeg suda, mora koristiti stvarne cijene koje je društvo Jindal naplaćivalo svojim prvim nezavisnim kupcima. Naglasilo je da Komisija ne smije izračunavati cijene prodajnih društava kćeri industrije Unije. Tvrdilo je da bi to bilo suprotno točki 251. presude u kojoj je Opći sud presudio: […] da su cijene korištene radi izračuna sniženja cijena trebale biti cijene ispregovarane s nezavisnim kupcima, to jest cijene koje su oni mogli uzeti u obzir kako bi odlučili hoće li kupiti proizvod industrije Unije ili proizvod predmetnih proizvođača izvoznika, a ne cijene na međurazini. S obzirom na to, Komisija je smatrala da u predmetu Kazchrome, tj. izvoru koji Opći sud navodi u predmetu Jindal, Opći sud nije otišao tako daleko da bi izveo kategorički zaključak koji sada izvodi društvo Jindal (to jest, da su u svim slučajevima u kojima se provode izračuni sniženja cijena bitne stvarne cijene koje su naplaćivali povezani prodajni subjekti proizvođača izvoznika u EU-u). Zapravo je Opći sud u predmetu Kazchrome bio oprezan kad je izjavio da se zaključak koji proizlazi iz prethodnog razmatranja odnosi samo na ovaj slučaj. Komisija smatra da se cijene CIF pri isporuci na mjestu carinjenja u lukama mogu koristiti u kontekstu ispitivanja učinaka cijena subvencioniranog uvoza s pomoću izračuna konkretnih sniženja cijena. To je razina na kojoj se uvoz obično natječe s cijenama industrije Unije jer na toj razini trgovci odabiru hoće li proizvod nabaviti od industrije Unije ili proizvođača izvoznika. Pokušaj da se za potrebe izračuna sniženja cijena procijeni koliko te cijene CIF pri isporuci iznose u kontekstu u kojem proizvođač izvoznik prodaje preko povezanih subjekata u Uniji ne razlikuje se od situacije u kojoj Komisija za usporedbu izravno koristi cijene CIF pri isporuci proizvođača izvoznika koji prodaju izravno u Uniju. Stoga bi upućivanje na ispregovarane cijene u predmetu Kazchrome i kasnije u predmetu Jindal trebalo shvatiti u odgovarajućem kontekstu.

(23) Društvo Jindal tvrdilo je i da bi Komisija trebala ispraviti ostale nedostatke i pogreške u izračunu koji su se pojavili nakon donošenja sporne uredbe. Kako je objašnjeno u Obavijesti o ponovnom pokretanju postupka, i dalje su u potpunosti valjani nalazi utvrđeni u spornoj uredbi koji nisu osporavani ili koji su bili osporavani, ali je to presudom Općeg suda odbačeno ili ih on nije ni ispitao, te stoga nisu doveli do poništenja sporne uredbe. Stoga Komisija nije dužna ispitati tvrdnje o pitanjima koja nadilaze ono za što je Opći sud utvrdio da je nezakonito.

(24) Drugi proizvođač izvoznik, društvo Electrosteel Castings Ltd. (ECL), tvrdio je da bi Komisija, u slučaju da utvrdi da uvoz od društva Jindal nije prouzročio štetu za industriju Unije, trebala ponovno ocijeniti bi li trebalo zadržati mjere protiv uvoza od društva ECL. Tvrdio je i da bi, u slučaju da Komisija ispravi marže društva Jindal, trebalo ispraviti i marže društva ECL. Nakon objave ECL je, uz potporu vlade Indije, ponovio te tvrdnje i tvrdio da je ponovni izračun njegovih marži nužna posljedica ponovnog otvaranja ovog postupka. Komisija bi stoga trebala provesti taj postupak po službenoj dužnosti.

(25) Kad je riječ o prvoj tvrdnji društva ECL, Komisija je primijetila da, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 30., nije trebala ponovno izračunavati maržu sniženja cijena za društvo ECL u ovom predmetu. U svakom slučaju, čak i nakon ponovnog izračuna sniženja cijena za društvo Jindal prema pristupu opisanom u odjeljku 4.2. u nastavku, Komisija je utvrdila da i dalje postoji uzročno-posljedična veza između subvencioniranog uvoza i štete nanesene industriji Unije kako je navedeno u odjeljku 4.4. Stoga ta tvrdnja više nije relevantna. Komisija je odbacila i drugu tvrdnju s obzirom na to da je svaki ponovni izračun marži društva ECL izvan područja primjene ovog postupka. Čak i uz pretpostavku da je tvrdnja društva ECL da je marža sniženja cijena bila u rasponu marže utvrđene za društvo Jindal prema pristupu opisanom u odjeljku 4.2., Komisija je napomenula da bi sniženje cijena cjelokupnog uvoza iz Indije i dalje bilo prisutno, iako bi bilo manje. Takva razina sniženja cijena, s obzirom na specifične tržišne okolnosti predmetnog proizvoda, bila bi važna za utvrđivanje da je predmetni uvoz iz Indije bio stvaran i bitan uzrok utvrđene štete. Komisija se tim pitanjem bavila i u odjeljku 4.4.

(26) Industrija Unije tvrdila je da bi Komisija u svojoj analizi štete trebala uzeti u obzir učinak pada cijena koji uvoz ima na industriju Unije. S druge strane, nakon objave ECL je tvrdio da je takva analiza izvan područja primjene ovog ponovno pokrenutog postupka i da se ne bi trebala provesti. Komisija je utvrdila da je analiza pada cijena sastavni dio analize uzročnosti, za koju je Opći sud izričito utvrdio da je možda zahvaćena spornom pogreškom. Stoga je Komisija dodatno analizirala pad cijena kako je navedeno u odjeljku 4.5. u nastavku.

IZRAČUN SUBVENCIJE

(27) Opći sud utvrdio je u pogledu opskrbe željeznom rudom uz manju naknadu od primjerene da je Komisija pogrešno izračunala iznos koristi za društvo Jindal. Konkretnije, utvrdio je da je Komisija pogrešno prilagodila kupovnu cijenu željezne rude društva Jindal s prosječnim troškovima prijevoza kako bi utvrdila kupovnu cijenu na razini franko rudnika. Umjesto toga, Komisija je trebala prilagoditi tu kupovnu cijenu s troškovima prijevoza koji su stvarno nastali za društvo Jindal.

(28) Komisija je ponovno izračunala korist koju je društvo Jindal ostvarilo od opskrbe željeznom rudom uz manju naknadu od primjerene tako što je prilagodila kupovnu cijenu željezne rude sa stvarno nastalim troškovima povezanima s prijevozom. Kao posljedica toga, ponovno izračunani iznos subvencije za željeznu rudu korigiran je naniže s 3,91 % na 1,23 %.

(29) Presuda Općeg suda u predmetu T-300/16 nije utjecala ni na koje druge nalaze u spornoj uredbi koji su relevantni za utvrđivanje iznosa subvencija dodijeljenih društvu Jindal pa su oni i dalje valjani. U skladu s time, ponovno izračunan iznos subvencija protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere, izražen kao postotak, utvrđen je u iznosu od 6,0 % (za razliku od 8,7 %).

PONOVNO ISPITIVANJE SNIŽENJA CIJENA/PADA CIJENA ZBOG PREDMETNOG UVOZA I MARŽE ŠTETE U POGLEDU DRUŠTVA JINDAL SAW LIMITED Učinak prodaje društva Jindal na utvrđivanje štete

(30) Komisija je podsjetila na to da je uvoz društva Jindal činio oko 20 % ukupnog uvoza iz Indije u razdoblju ispitnog postupka. Presuda Općeg suda ne utječe na sav ostali uvoz. Drugim riječima, čak i ako bi se uvoz društva Jindal isključio iz procjene učinaka na cijene, to i dalje ne bi utjecalo na nalaze o postojanju znatnog sniženja cijena u pogledu vrlo znatnog dijela predmetnog uvoza. U tom je pogledu Komisija podsjetila na to da su i razmatranje učinaka na cijene i utvrđivanje toga da je predmetnim uvozom prouzročena šteta za domaću industriju provedeni s obzirom na uvoz iz predmetne zemlje ili predmetnih zemalja u cjelini (za razliku od razmatranja/utvrđivanja s obzirom na svakog pojedinog proizvođača izvoznika). Stoga je Komisija smatrala da revidiranjem izračuna sniženja cijena u pogledu društva Jindal nije doveden u pitanje zaključak o tome da je, općenito, zbog uvoza iz Indije došlo do znatnog sniženja cijena. Zbog toga pogreška koju je utvrdio Opći sud nije imala materijalni učinak na cjelokupne nalaze o sniženju cijena koji su utvrđeni u početnom ispitnom postupku. U tom smislu, svi nalazi o šteti koji su utvrđeni u izvornoj uredbi uključuju se u ovu uredbu i potvrđuju.

Utvrđivanje sniženja cijena s obzirom na društvo Jindal

(31) Čak i ako je, kako je utvrđeno u uvodnoj izjavi 30., smatrala da zbog pogreške koju je utvrdio Opći sud ne bi bili dovedeni u pitanje njezini nalazi o sniženju cijena i šteti, Komisija je podrobnije ispitala bi li i dalje postojalo sniženje cijena s obzirom na društvo Jindal kad bi se u obzir uzeli i specifični uvjeti na tržištu koji postoje u ovom slučaju.

(32) Opći sud naveo je da obveza provedbe objektivnog ispitivanja učinka predmetnog uvoza, kako se zahtijeva člankom 8. stavkom 1. osnovne antisubvencijske uredbe, zahtijeva primjerenu usporedbu cijene predmetnog proizvoda i cijene istovjetnog proizvoda industrije Unije pri prodaji na području Unije. Kako bi se zajamčila pravednost te usporedbe, cijene se moraju usporediti na istoj razini trgovine (vidjeti točku 239. presude u predmetu T-300/16).

(33) U ovom slučaju postoji niz značajnih specifičnih tržišnih obilježja koja se odnose na predmetni proizvod, a koja su opisana u nastavku.

Predmetni proizvod i predmetna društva

(34) Predmetni proizvod su cijevi od duktilnog lijevanog željeza (poznato i kao sferoidno grafitno lijevano željezo) (duktilne cijevi), osim cijevi od duktilnog lijevanog željeza bez unutarnje i vanjske obloge (neobložene cijevi), podrijetlom iz Indije, koje su trenutačno razvrstane u oznake KN ex73030010 i ex73030090 (oznake TARIC 7303001010 i 7303009010).

(35) Komisija podsjeća na to da su dvije grupe društava (od njih triju) koje proizvode predmetni proizvod surađivale u svojstvu industrije Unije (a čine približno 96 % ukupne proizvodnje). Prva grupa proizvođača iz Unije, grupa SG PAM (SG PAM), prodavala je proizvod nezavisnim kupcima u Uniji preko svojih triju proizvodnih društava koja se nalaze u Francuskoj, Njemačkoj i Španjolskoj te preko mnogih prodajnih društava kćeri koja se nalaze u različitim državama članicama. Druga grupa proizvođača iz Unije, društvo Duktus Rohrsysteme GmbH, prodavala je proizvod preko svojeg proizvodnog društva iz Njemačke i preko jednog prodajnog društva kćeri. S druge strane, društvo Jindal prodavalo je predmetni proizvod u Uniji preko triju prodajnih društava kćeri koja se nalaze u Italiji, Španjolskoj i Ujedinjenoj Kraljevini.

Specifičnosti tržišta cijevi od duktilnog željeza u Uniji Prodajni kanali/vrste kupaca

(36) Osnovna namjena duktilnih cijevi provođenje je vode i otpadnih voda. Stoga u konačnici većina potražnje za predmetnim proizvodom dolazi od poduzeća za vodoopskrbu i pročišćavanje otpadnih voda. Ta poduzeća koriste duktilne cijevi u velikim infrastrukturnim projektima, a kupuju ih, izravno ili neizravno, u postupcima javne nabave preko javnih natječaja. Kako je navedeno u pritužbi, duktilne cijevi prodaju se ili izravno građevinskim ili vodoopskrbnim poduzećima (tj. prodaja korisnicima) ili neizravno preko trgovaca (tj. prodaja distributerima). Čak i ako se velika količina duktilnih cijevi prvo prodaje građevinskim poduzećima, ta poduzeća sudjeluju na natječajima poduzeća za vodoopskrbu i pročišćavanje otpadnih voda pa u konačnici gotovo uvijek postoji pritisak na cijene u okviru natječaja. Stoga je većina prodaje duktilnih cijevi na tržištu Unije izravno ili neizravno povezana s natječajima u različitim državama članicama.

(37) Grupa SG PAM prodavala je približno 75 % svoje proizvodnje korisnicima, a preostalih 25 % nepovezanim distributerima. Društvo Duktus imalo je drugačiju strukturu prodaje jer je proizvod prodavalo uglavnom nepovezanim distributerima (gotovo 90 % prodaje). Međutim, s obzirom na to da je prodaja društva Duktus imala samo mali udio u prodaji industrije Unije, Komisija je potvrdila da je najmanje 65 % prodaje industrije Unije činila izravna prodaja korisnicima.

(38) Struktura prodaje s obzirom na vrstu kupaca društva Jindal bila je slična onoj industrije Unije: to je društvo prodavalo više od 70 % proizvoda korisnicima i približno 30 % nepovezanim distributerima.

(39) Stoga je Komisija zaključila da su društvo Jindal i industrija Unije prodavali predmetni proizvod sličnoj vrsti kupaca u sličnim omjerima.

Izravna prodaja od proizvođača u odnosu na prodaju preko prodajnih društava kćeri

(40) Grupa SG PAM imala je teritorijalnu strukturu prodaje u kojoj su njezini subjekti bili usmjereni na lokalna tržišta na kojima su bili prisutni. To se odnosilo i na proizvođače u okviru grupe SG PAM i na njezina prodajna društva kćeri. Primjerice, društvo SG PAM Francuska bilo je jedini subjekt grupe SG PAM koje je izravno prodavalo proizvod krajnjim korisnicima u Francuskoj. Čak i ako su određenu vrstu proizvoda proizvodila društva SG PAM Njemačka ili SG PAM Španjolska, ta vrsta proizvoda prvo bi se preprodavala unutar grupe društvu SG PAM Francuska i tek bi je potom društvo SG PAM Francuska prodavalo krajnjem korisniku. Slično tomu, društvo SG PAM Belgija bilo je jedini prodajni subjekt u Belgiji [i Luksemburgu]; društvo SG PAM UK u Ujedinjenoj Kraljevini [i Irskoj]; društvo SG PAM Italija jedino u Italiji itd. Drugim riječima, tri proizvodna subjekta nisu izravno prodavala proizvod korisnicima na tržištima na kojima su bili prisutni drugi proizvodni subjekt ili prodajno društvo kći. Ta struktura odražava činjenicu da se to tržište temelji na natječajima koje organiziraju jedinice lokalne samouprave/javna komunalna poduzeća u državama članicama pa je, u skladu s time, na svakom tržištu potrebno imati odgovarajuće prodajno zastupništvo.

(41) Društvo Duktus isto je imalo lokaliziranu strukturu prodaje jer je prodavalo više od 50 % svoje proizvodnje na svojem domaćem tržištu – u Njemačkoj. Društvo Duktus imalo je samo jedno prodajno društvo kći, društvo Duktus Češka, koje je proizvod prodavalo samo u Češkoj i Slovačkoj. Prodaja društva Duktus Češka bila je relativno mala (približno 10 % ukupne prodaje društva Duktus). Društvo Jindal na tim je dvama tržištima ostvarivalo samo minimalni udio prodaje (manje od 1 %).

(42) Komisija je provela detaljnu analizu cijena za grupu SG PAM kako bi utvrdila obrasce cijena izravne prodaje iz tvornice i neizravne prodaje preko njezinih prodajnih društava kćeri. Grupa SG PAM daleko je najveći proizvođač iz Unije i na nju se, među proizvođačima iz Unije koji surađuju, odnosi 80 % prodaje u Uniji i 90 % proizvodnje. Komisija je usporedila prodajne cijene deset najčešće prodavanih vrsta proizvoda za tri proizvodna društva iz grupe SG PAM i njezina dva najveća prodajna društva kćeri koja prodaju slične količine proizvoda. Usporedbom su otkrivene znatne razlike u cijenama za istu vrstu proizvoda. Konkretno, prodajna društva kćeri često su imala niže cijene nego u slučaju prodaje od proizvođača, ali postojale su i obrnute situacije. To se može objasniti time što se, kako je prethodno objašnjeno, čini da na tržište predmetnog proizvoda utječu natječaji. Cijena predmetne vrste proizvoda razlikovala se ovisno o zemljopisnom tržištu. S obzirom na zemljopisna tržišta, Komisija je primijetila da se na odgovarajućem zemljopisnom tržištu u načelu koristio samo jedan prodajni kanal, kako je opisano u uvodnoj izjavi 40. Stoga se na istom zemljopisnom tržištu nije mogla za reprezentativni obujam prodaje provesti usporedba obrazaca cijena između prodaje od proizvodnih društava i prodaje preko domaćih prodajnih subjekata.

(43) Stoga je Komisija zaključila da izravna prodaja od proizvođača ili prodaja preko prodajnih subjekata proizvođača nisu imale razlučiv utjecaj na razinu cijena takve prodaje za kupca. Ponajprije, nije utvrđeno da prodaja preko povezanog subjekta dovodi do viših cijena u odnosu na izravnu prodaju od proizvođača zbog pritiska na cijene u okviru natječaja i različite razine cijena ovisno o lokaciji. Čak i ako se konačna prodaja industrije Unije odvijala preko proizvodnih društava na domaćim tržištima, prodavalo se istoj vrsti kupaca kao u prodaji preko njezinih prodajnih društava kćeri u drugim državama članicama. U skladu s time, a na temelju ove detaljne analize cijena koje je industrija Unije naplaćivala na tržištu Unije, Komisija je smatrala primjerenim da s izravnom prodajom i neizravnom prodajom preko prodajnih društava kćeri postupa kao s prodajom koja se odvija na istoj razini trgovine.

Opći zaključak i marža sniženja cijena društva Jindal

(44) S obzirom na prethodno navedeno, Komisija je utvrdila da sektor duktilnih cijevi ima nekoliko specifičnosti koje joj omogućuju da smatra da su se prodaja industrije Unije i prodaja društva Jindal odvijale na istoj razini trgovine:

i industrija Unije i društvo Jindal imali su sličan udio izravne prodaje korisnicima i neizravne prodaje preko trgovaca/distributera (približno 70 %, odnosno 30 %),

kao opće pravilo, izravna prodaja nepovezanim kupcima od proizvođača iz Unije nije se odvijala po drugačijem obrascu cijena od prodaje koja se odvijala preko njihovih prodajnih društava kćeri,

tržište se temelji na natječajima pa stoga gotovo uvijek postoji znatan pritisak na cijene. Dodatni troškovi koji proizlaze iz postojanja povezanih prodajnih subjekata i za proizvođače izvoznike i za industriju Unije nisu se nužno mogli prenijeti na krajnje nezavisne kupce, što se dokazuje činjenicom da nisu postojali razlučivi obrasci cijena za izravnu i neizravnu prodaju.

(45) S obzirom na zaključke Općeg suda u predmetu T-300/16, a osobito stajališta iz točke 248. presude, kako su prethodno navedena u uvodnoj izjavi 4., Komisija nije mogla utvrditi dokaze za to da su dodatni troškovi i profitne marže prodajnih subjekata proizvođača iz Unije općenito doveli do viših cijena za nezavisne kupce iz razloga objašnjenih u uvodnim izjavama 42. i 43. Posebnosti tržišta u određenim slučajevima pokazuju da nije uvijek slučaj da se troškovi koje su imali posrednički prodajni subjekti i dobit mogu automatski odražavati u cijeni, kao u ovom slučaju, što je i Opći sud prešutno priznao dodavanjem riječi općenito.

(46) Unatoč tomu, kako bi postupila u skladu s presudom, a osobito stajalištima Općeg suda iz točke 248. presude, Komisija je ispitala bi li postojalo sniženje cijena čak i kad bi se usporedile cijene za prvog nezavisnog kupca na razini prodajnih subjekata, neovisno o tome jesu li to izravno proizvodna društva ili prodajno društvo kći. To je provedeno ne dovodeći pritom u pitanje prethodno navedene nalaze.

(47) Komisija je zato koristila konačne prodajne cijene obiju strana (industrije Unije i društva Jindal) za prvog nezavisnog kupca u Uniji, prilagođene za naknade. Komisija je, prema potrebi, prilagodila konačnu cijenu za prvog nezavisnog kupca za troškove prijevoza, osiguranja, rukovanja, utovara, pakiranja, kredita, jamstva i provizija između društva koje obavlja prodaju i nepovezanog kupca. Time je dobivena marža sniženja cijena od 3,1 %.

(48) U skladu s time, ponovnim ispitivanjem konkretne situacije u pogledu društva Jindal pokazalo se da su prodajne cijene društva Jindal bile niže od prodajnih cijena industrije Unije, ali na nižoj razini nego što je to utvrđeno u početnom ispitnom postupku. Kako je objašnjeno u nastavku, to sniženje cijena može se smatrati znatnim u tržišnoj situaciji u kojoj je važna osjetljivost cijena.

Pad cijena

(49) U svakom slučaju, čak i ako bi se korigirana marža sniženja cijena društva Jindal smatrala neznatnom ili neprimjerenom, Komisija je smatrala da bi predmetni uvoz i dalje imao negativan cjenovni učinak na prodaju u Uniji.

(50) Subvencionirani uvoz može znatno utjecati na tržište, osobito ako su proizvodi homogeni i ako je osjetljivost cijena važna. Duktilne cijevi su proizvodi visoke osjetljivosti na cijenu te za tu vrstu proizvoda čak i mala razlika u cijeni može imati velik utjecaj na tržište.

(51) Duktilne cijevi proizvod su koji je definiran tehničkim standardima. Stoga za istu vrstu proizvoda postoji relativno mala razlika u kvaliteti, što cijene čini presudnim čimbenikom pri odlučivanju o kupnji. Osim toga, glavni su prodajni kanal izravni i neizravni natječaji na kojima je logika najjeftinijeg ponuditelja izrazito naglašena. Ta logika primjenjuje se na izravna sudjelovanja proizvođača i njihovih prodajnih društava kćeri u natječajima, ali i na neizravno sudjelovanje pri kojem se proizvodi prodaju drugim poduzećima koja sudjeluju u natječajima. Ta su poduzeća obično građevinska poduzeća koja se javljaju na natječaje javnih naručitelja (gradska vijeća, vodoopskrbna poduzeća itd.). Ti natječaji uključuju i nabavu i ugradnju cijevi. Budući da su natječaji obično otvoreni za sve ponuditelje, sva su poduzeća bila pod pritiskom da smanje svoje cijene radi usklađivanja s najjeftinijim ponuditeljem kako bi dobila ugovor.

(52) U tim specifičnim okolnostima, cijene predmetnog proizvoda pale su zbog brzorastućeg subvencioniranog uvoza iz Indije kako je navedeno u uvodnoj izjavi 57. u nastavku, a samo sniženje cijena nije u potpunosti odražavalo negativan učinak subvencioniranog uvoza na cijene industrije Unije. Kako je objašnjeno u spornoj uredbi, iako su se indijski prodajni i tržišni udio znatno povećali tijekom razdoblja ispitnog postupka, obujam prodaje industrije Unije smanjio se mnogo više od potrošnje te je prodaja industrije Unije pala za 11 %, a njezin tržišni udio za 4 %. Stalni pritisak subvencioniranog uvoza po niskim cijenama nije industriji Unije dopuštao da prilagodi svoje prodajne cijene.

(53) Stoga je Komisija zaključila da bi u ovom slučaju, čak i ako bi se postojanje sniženja cijena osporilo, postojao pad cijena prouzročen predmetnim uvozom.

Uzročnost

(54) Komisija je nadalje ispitala bi li još uvijek postojala uzročno-posljedična veza između subvencioniranog uvoza i štete s obzirom na korigiranu maržu sniženja cijena za društvo Jindal i/ili alternativne nalaze o padu cijena. U tom pogledu Komisija je podsjetila da se na uvoz društva Jindal odnosi oko 20 % subvencioniranog uvoza. Komisija je utvrdila i da ponovno izračunana niža marža sniženja cijena za prodaju društva Jindal nije izmijenila činjenicu da je sav ostali uvoz iz Indije imao cijene niže od prodajnih cijena industrije Unije kako je navedeno u uvodnoj izjavi 25. jer se nalazi Općeg suda nisu primjenjivali na taj uvoz. Revidirana marža sniženja cijena društva Jindal, zajedno sa znatnom maržom sniženja cijena koja je utvrđena za većinu uvoza iz Indije u početnom ispitnom postupku, potvrđuju izvorni nalaz Komisije o postojanju materijalne štete te uzročnosti u ovom slučaju.

(55) Komisija je tada provela sveobuhvatnu analizu uzročno-posljedične veze između utvrđene štete i ukupnog subvencioniranog uvoza iz Indije, imajući pritom na umu alternativne nalaze o padu cijena.

(56) Komisija je utvrdila da je profitabilnost prodaje industrije Unije nezavisnim kupcima bila vrlo niska. Konkurentski pritisak subvencioniranog uvoza onemogućio je industriji Unije da u dovoljnoj mjeri poveća svoje cijene kako bi poboljšala svoju financijsku situaciju. Niska profitabilnost pokazuje da su zbog subvencioniranog uvoza pale cijene industrije Unije i da ih ona nije mogla povećati kako bi postigla održive razine profitabilnosti.

(57) Štoviše, kako je navedeno u spornoj uredbi (uvodne izjave 288. i 289.), obujam subvencioniranog uvoza znatno se povećao unatoč smanjenju tržišta. Subvencionirani uvoz povećao se za više od 10 % tijekom razmatranog razdoblja. S obzirom na to, člankom 8. stavkom 5. osnovne antisubvencijske uredbe propisuje se da obujam subvencioniranog uvoza sam može biti odgovoran za materijalnu štetu za industriju Unije.

(58) Stoga je Komisija zaključila da su, unatoč nižoj razini ponovno utvrđene marže sniženja cijena za društvo Jindal, cijene ukupnog uvoza bile niže od prodajnih cijena industrije Unije. Stoga i dalje postoji uzročno-posljedična veza između ukupnog subvencioniranog uvoza iz Indije i štete koju je pretrpjela industrija Unije. Nadalje, čak i ako bi se nalazi o sniženju cijena u pogledu predmetnog uvoza mogli dovesti u pitanje, Komisija je zaključila da je uvoz iz Indije prouzročio znatan pad cijena pa se stoga potvrđuju izvorni nalazi o šteti/uzročnosti.

Marža štete

(59) Opći sud utvrdio je u točki 258. presude u predmetu T-300/16 da se, u slučaju da je Komisija ispravno izračunala sniženje cijena, ne bi moglo isključiti da je marža štete za industriju Unije mogla bila utvrđena na razini nižoj od stope subvencije.

(60) Prvo, Komisija napominje da su pravila o utvrđivanju marže štete koja su bila primjenjiva u trenutku zaključenja ispitnog postupka koji je doveo do uvođenja mjera izmijenjena Uredbom (EU) 2016/1037. Novim se pravilima izračunavanje marže štete zahtijeva samo u iznimnim okolnostima.

(61) Drugo, Komisija je podsjetila na to da se analizom sniženja cijena i utvrđivanjem marže štete nastoje ostvariti različiti ciljevi. Analizom sniženja cijena nastoji se utvrditi je li predmetni uvoz utjecao na cijene industrije Unije. Nalazi o sniženju cijena jedan su od elemenata koji Komisija uzima u obzir u analizi štete i uzročno-posljedične veze. Nasuprot tomu, svrha je utvrđivanja marže štete ispitati bi li pristojba koja je niža od iznosa subvencije bila dovoljna za uklanjanje štete. Za razliku od konteksta utvrđivanja štete i detaljnih obveza iz članka 8. osnovne antisubvencijske uredbe, zakonodavac nije utvrdio sveobuhvatan skup pravila o načinu na koji bi Komisija trebala procijeniti razinu te pristojbe. U to vrijeme člankom 15. stavkom 1. propisivalo se samo sljedeće: Iznos kompenzacijske pristojbe ne prelazi utvrđeni iznos subvencija protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere, a manji je od ukupnog iznosa subvencija protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere ako je taj manji iznos dostatan za uklanjanje štete za industriju Unije. U predmetnom slučaju Komisija je izračunala cijenu dostatnu za pokrivanje troška proizvodnje industrije Unije uvećanu za razumni iznos dobiti (takozvana neštetna cijena). Ta je cijena uspoređena s uvoznom cijenom. Ta razlika u cijeni izražena je kao postotak cijene CIF uvezenog proizvoda tako da bi se taj postotak ili marža potom mogli usporediti s iznosom utvrđenog subvencioniranja (koje je isto izraženo na osnovi cijena CIF). Naime, neovisno o tome temelji li se na marži štete ili na iznosu subvencioniranja, pristojba će se uvijek primijeniti na cijenu CIF uvezenih proizvoda pri carinjenju tih proizvoda u Uniji.

(62) Nadalje, metodologija i brojčani podaci koji se koriste u kontekstu sniženja cijena različiti su od onih u izračunu sniženja ciljnih cijena. Marža sniženja cijena izračunava se po vrsti proizvoda (kontrolni broj proizvoda, PCN) kao razlika između stvarnih uvoznih cijena proizvođača izvoznika i stvarnih cijena proizvođača iz Unije, izražena kao postotak cijene industrije Unije. Ukupna ponderirana marža sniženja cijena potom se izračunava kao razlika između stvarnih uvoznih cijena proizvođača izvoznika i stvarnih cijena proizvođača iz Unije, izražena kao postotak teoretskog prometa proizvođača izvoznika, tj. iznosa koji bi proizvođač izvoznik ostvario da je uvezene količine prodao po istoj cijeni kao i proizvođači iz Unije. Za razliku od toga, marža štete izračunava se (isto na osnovi PCN-a) kao razlika između neštetne cijene industrije Unije i stvarne uvozne cijene, izražena kao postotak stvarne vrijednosti CIF proizvođača izvoznika (stoga je riječ o stvarnom prometu za razliku od teoretskog prometa).

(63) Zbog toga pogreška u utvrđivanju postojanja i iznosa sniženja cijena za određenog proizvođača izvoznika ne utječe nužno automatski na utvrđivanje marže štete za tog proizvođača izvoznika.

(64) U svakom slučaju, s obzirom na točku 258. presude Općeg suda, Komisija je preispitala maržu štete društva Jindal.

(65) U uobičajenim okolnostima neštetna cijena industrije Unije temelji se na trošku proizvodnje po vrsti proizvoda, uključujući troškove prodaje, opće i administrativne troškove, uvećane za razumnu dobit i utvrđene na razini franko tvornica. Međutim, u ovom konkretnom slučaju Komisija nije imala dovoljno detaljne i provjerene informacije o troškovima proizvodnje na osnovi PCN-a, koji su nužni za izračun marže štete kako je prethodno opisano. S druge strane, Komisija je posjedovala informacije koje su uključivale i prodajne troškove i dobit prodajnih subjekata proizvođača iz Unije. S obzirom na posebne okolnosti u ovom slučaju, osobito brojne razlike u vrstama proizvoda i posebne tehničke standarde/specifikacije koji proizlaze iz natječajne dokumentacije, neštetna cijena iznimno se temeljila na konačnoj prodajnoj cijeni po vrsti proizvoda, prilagođenoj za naknade, kako je prethodno opisano u uvodnoj izjavi 47., od koje je oduzeta stvarna dobit i potom dodana razumna dobit. S obzirom na te posebne okolnosti, a radi postupanja u skladu s presudom, iznimno se smatralo primjerenim simetrično usporediti tu cijenu s konačnom prodajnom cijenom društva Jindal, tj. na razini njegovih povezanih uvoznika, isto prilagođenu samo za naknade, kako je prethodno opisano u uvodnoj izjavi 47., ali uključujući troškove prodaje, opće i administrativne troškove te eventualnu dobit.

(66) Ponovno izračunana marža štete time je utvrđena na razini od 9,0 %.

(67) Nakon objave grupa SG PAM imala je primjedbu na maržu štete utvrđenu na toj razini. Prvo, grupa SG PAM tvrdila je da je Komisija u pretjeranoj mjeri primijenila nalaze Suda ponovnim izračunavanjem marže štete jer, prema mišljenju grupe, Sud nije pronašao nikakvu pogrešku u izračunu marže štete. Drugo, grupa SG PAM tvrdila je da se predloženom maržom štete ne bi uklonila šteta za industriju Unije s obzirom na to da bi ponovno utvrđena razina pristojbe bila usporediva s pristojbom društva ECL. Na temelju podataka o istraživanju tržišta grupa SG PAM tvrdila je da takva razina pristojbi ne utječe ni na obujam ni na cijene društva ECL, zbog čega grupa SG PAM nije mogla ostvariti neštetnu razinu cijena i poboljšati svoju profitabilnost. Komisija bi trebala ili ne primjenjivati pravilo niže pristojbe ili koristiti drugu metodu izračuna.

(68) U pogledu prve tvrdnje Komisija je podsjetila kako je u uvodnoj izjavi 6. navedeno da je Opći sud izričito zatražio od Komisije da ispita bi li ponovno izračunavanje marže sniženja cijena utjecalo i na konačnu razinu pristojbe zbog moguće promjene marže štete.

(69) Drugo, Komisija je podsjetila na pravni okvir za utvrđivanje odgovarajuće razine kompenzacijskih mjera. Na temelju članka 15. stavka 1. trećeg podstavka, iznos kompenzacijske pristojbe ne prelazi utvrđeni iznos subvencija protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere, a manji je od ukupnog iznosa subvencija protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere ako je taj manji iznos dostatan za uklanjanje štete za industriju Unije. U skladu s tim ne postoji opće pravilo za utvrđivanje pristojbe na razini kojom se uklanja šteta za Uniju. Umjesto toga, ovo se pitanje postavlja samo ako je marža štete niža od iznosa subvencioniranja.

(70) To ovdje nije slučaj. S obzirom na to da je marža štete od 9 % viša od iznosa subvencioniranja od 6 %, Komisija u skladu s osnovnom uredbom mora odrediti potonji iznos kao stopu pristojbe.

(71) Treće, nije postojao pravni zahtjev za drukčije izračunavanje marže štete. Aktualni ponovni ispitni postupak ograničen je na ispravljanje pogrešaka koje je utvrdio Sud. Iako to za sobom povlači ispravak odgovarajuće razine za utvrđivanje marže štete, to ne znači da se drugi koraci u prvotno primijenjenoj metodologiji mogu izmijeniti.

(72) Zbog toga je Komisija odbacila te tvrdnje.

KONAČNE KOMPENZACIJSKE MJERE

(73) Na temelju zaključaka koje je Komisija donijela o subvencioniranju, šteti i uzročnosti u ovom ponovno pokrenutom antisubvencijskom ispitnom postupku, ponovno se uvodi konačna kompenzacijska pristojba na uvoz cijevi od duktilnog lijevanog željeza (poznato i kao sferoidno grafitno lijevano željezo) podrijetlom iz Indije koje proizvodi društvo Jindal Saw Limited.

(74) S obzirom na to da je ponovno utvrđena marža štete (9,0 %) viša od ponovno izračunanog iznosa subvencije (6,0 %), u skladu s primjenjivim pravilima iz početnog ispitnog postupka, stopu kompenzacijske pristojbe trebalo bi odrediti na razini iznosa subvencioniranja. U skladu s time, ponovno uvedene stope kompenzacijske pristojbe za društvo Jindal Saw Limited iznose kako slijedi: Društvo Iznos subvencioniranja Marža štete Stopa kompenzacijske pristojbe Jindal Saw Limited 6,0 % 9,0 % 6,0 %

(75) Revidirana razina kompenzacijske pristojbe primjenjuje se bez vremenskog prekida od stupanja na snagu sporne uredbe (to jest, od 19. ožujka 2016. nadalje). Carinskim tijelima nalaže se da naplate odgovarajuće iznose na uvoz koji se odnosi na društvo Jindal Saw Limited i da izvrše povrat preplaćenog iznosa koji je dosad naplaćen u skladu s primjenjivim carinskim propisima.

(76) Uzimajući u obzir članak 109. Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046, kada se iznos treba nadoknaditi zbog presude Suda Europske unije, trebala bi se primijeniti kamatna stopa koju primjenjuje Europska središnja banka za svoje glavne operacije refinanciranja, objavljena u seriji C Službenog lista Europske unije prvog kalendarskog dana svakog mjeseca.

(77) Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem odbora osnovanog člankom 15. stavkom 1. Uredbe (EU) 2016/1036,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

1. Uvodi se konačna kompenzacijska pristojba na uvoz cijevi od duktilnog lijevanog željeza (poznato i kao sferoidno grafitno lijevano željezo), osim cijevi od duktilnog lijevanog željeza bez unutarnje i vanjske obloge (neobložene cijevi), trenutačno razvrstanih u oznake KN ex73030010 i ex73030090 (oznake TARIC 7303001010, 7303009010), podrijetlom iz Indije, koje proizvodi društvo Jindal Saw Limited, od 19. ožujka 2016.

2. Stopa konačne kompenzacijske pristojbe koja se primjenjuje na neto cijenu franko granica Unije, neocarinjeno, za proizvod opisan u stavku 1. koji proizvodi društvo Jindal Saw Limited, iznosi 6,0 % (dodatna oznaka TARIC C054).

Članak 2. Sav iznos konačne kompenzacijske pristojbe koji je društvo Jindal Saw Limited platilo u skladu s Provedbenom uredbom (EU) 2016/387 koji premašuje iznos konačne kompenzacijske pristojbe utvrđene člankom 1., vraća se ili otpušta. Povrat ili otpust moraju se zatražiti od nacionalnih carinskih tijela u skladu s primjenjivim carinskim propisima. Svi povrati koji su izvršeni na temelju presude Općeg suda u predmetu T-300/16 Jindal Saw vraćaju se tijelima koja su izvršila te povrate do iznosa utvrđenog u članku 1. stavku 2.

Članak 3. Konačna kompenzacijska pristojba uvedena člankom 1. naplaćuje se i na uvoz evidentiran u skladu s člankom 1. Provedbene uredbe Komisije (EU) 2019/1250 o obvezi evidentiranja uvoza određenih cijevi od duktilnog lijevanog željeza (poznato i kao sferoidno grafitno lijevano željezo) podrijetlom iz Indije nakon ponovnog pokretanja ispitnog postupka u svrhu provedbe presuda od 10. travnja 2019., u predmetima T-300/16 i T-301/16, u vezi s provedbenim uredbama (EU) 2016/387 i (EU) 2016/388 o uvođenju konačne kompenzacijske pristojbe i konačne antidampinške pristojbe na uvoz cijevi od duktilnog lijevanog željeza (poznato i kao sferoidno grafitno lijevano željezo) podrijetlom iz Indije.

Članak 4. Carinskim tijelima nalaže se da obustave evidentiranje uvoza uvedeno u skladu s člankom 1. stavkom 1. Provedbene uredbe (EU) 2019/1250, koja se stavlja izvan snage.

Članak 5. Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama. Sastavljeno u Bruxellesu 15. travnja 2020. Za Komisiju Predsjednica Ursula von der Leyen

Versions

1. 2020-04-15